HDMI je jedna kratica koju znamo jer vjerojatno koristimo takav kabel za naš televizor ili računalo. Ta kratica predstavlja “High-Definition Multimedia Interface”, a u prijevodu se radi o sučelju za prikazivanje multimedije u visokoj kvaliteti. Međutim, većinom ne znamo nešto više od tih podataka. Upravo ćemo zato ovoga puta reći nešto više o tome što je HDMI, koje vrste postoje i za što se sve može koristiti.
HDMI standard
HDMI je standard video povezivanja koji korisnicima omogućava postizanje visoke kvalitete (HD kvalitete) prilikom gledanja nekog sadržaja na televizorima i kompjuterskim monitorima. Možemo reći da je trenutno najbolja moguća solucija za postizanje visoke kvalitete prikaza.
Ovim standardom upravlja HDMI Forum, grupa od preko 80 tvrtki koje glasaju kako bi odredile kako će standard funkcionirati danas i kako će nova proširenja standarda funkcionirati u budućnosti. HDMI može prenositi i video i audio signal, što ga čini praktičnim rješenjem s jednim priključkom za digitalni video visoke razlučivosti (prethodni digitalni video standardi kao što je DVI nisu podržavali audio i zahtijevali su zasebni kabel).
Različiti tipovi HDMI standarda
Ponekad se može činiti i pomalo zbunjujuće vidjeti koliko tipova HDMI standarda postoji. Po svom načinu povezivanja razlikujemo čak četiri najpopularnija. To su:
- Tip A (Standardni)
- Tip B (Dual-Link)
- Tip C (Mini)
- Tip D (Micro)
Kada se osvrnemo na ostale standarde, jasno je da ih postoji zaista mnogo, ali svaki od njih ima neke svoje značajke.
Ostali standardi
- 1.0: Izdan 2002., bila je to prva HDMI specifikacija. Podržavao je maksimalnu rezoluciju od 1080p na 60 Hz.
- 1.1: Objavljen 2004., dodao je podršku za DVD Audio standard.
- 1.2: Objavljen 2005., dodao je podršku za One Bit Audio, koju koriste Super Audio CD-ovi. Kasnije te iste godine, 1.2a je u potpunosti specificirao Consumer Electronics Control (CEC) značajke (CEC omogućuje uređajima da međusobno upravljaju jedni drugima kada su povezani putem HDMI-a, poput isključivanja TV-a kada isključite Blu-Ray player).
- 1.3: Objavljen 2006., bilo je to značajno ažuriranje koje je dodalo podršku za veće razlučivosti videozapisa i broj sličica u sekundi (1080p pri 120 Hz i 1440p pri 60 Hz), veću dubinu boja (do 48 bita ili 16 bita po kanalu boje ) i veće brzine uzorkovanja zvuka (do 192 kHz). Dodana je i podrška za proširene prostore boja Deep Color i xvYCC.
- 1.4: Objavljen 2009., dodao je podršku za 3D video, Ethernet preko HDMI-a i 4K video rezolucije (do 4096×2160 pri 24 Hz).
- 2.0: Objavljeno 2013., ovo izdanje sadrži podršku za 4K video pri većim brzinama kadrova (do 4096×2160 pri 60 Hz). Također je udvostručilo maksimalnu propusnost na 18 Gbps.
- 2.1: Objavljen 2017. Dodaje podršku za 8K video na 120 Hz i 4K video na 120 Hz, kao i rezolucije do 10K na 120 Hz. Također podržava novu značajku nazvanu Dynamic HDR koja može prilagoditi HDR postavke na temelju okvira po okvira. Maksimalna propusnost je 48 Gbps.
- 2.1a: Standard rezerviran za 2022. godinu. To je relativno manje ažuriranje koje dodaje Source-Based Tone Mapping (SBTM).
Koristiti HDMI ili neki drugi tip povezivanja?
Različiti uređaji imat će i različite načine povezivanja jer se kroz vrijeme način povezivanja mijenjao i unaprjeđivao. Sasvim je uobičajeno ipak da današnji televizori i monitori pružaju mogućnost spajanja s HDMI kablovima. Ako se radi upravo o takvim novijim uređajima, najbolju moguću kvalitetu dobit ćete povezivanjem putem HDMI kabla tako da je preporuka svakako koristiti njega. Ako se radi o nekim starijim uređajima, vrlo vjerojatno ćete trebati neki drukčiji način povezivanja jer stariji uređaji neće podržavati HDMI. Najčešće je to uz VGA kabel, a nekoć je uglavnom prevladavao i SCART kabel koji sada sve više izlazi iz funkcije. Bilo kako bilo, obratite pažnju na to da koristite odgovarajući kabel prema ranije spomenutim standardima.
