Tko god se susreće sa računalima čuo je za pojam BIOS, a moguće i UEFI. Objasnit ćemo što je BIOS, što je UEFI i koja je razlika između ove dvije tehnologije. U nastavku pročitajte na temu BIOS ili UEFI.
Prije nego krenemo, vrijedi pojasniti kako se računalo zapravo pokreće i što se sve odvija u tom procesu, od pritiska na gumb za paljenje, do trenutka kada ugledamo Desktop nekog sustava.
Postupak paljenja – Boot
U našem žargonu za postupak paljenja računala kažemo bootanje, i to je osnovna operacija koju računalo izvrši prije nego se nastave druge radnje potrebne za kompletno paljenje računala.
Ako želite pokrenuti računalo,
- pritisnut ćete gumb za paljenje
- CPU se pokreće i traži instrukcije za rad. Kako je u ovom trenutku memorija računala prazna, CPU radi prema instrukcijama iz čipa na matičnoj ploči (BIOS ili UEFI), te nastavlja sa izvršavanjem neophodnih zadataka.
- Čip sa matične ploče radi Power On Self Test (POST), odnosno obavlja se inicijalizacija hardvera na tom računalu. POST detektira spojene uređaje (tipkovnica, miš, isl…) i provjerava dali su svi uređaji u ispravnom i radnom stanju. U tom trenutku korisnik čuje onaj zvuk (beep) koji ga obavještava o stanju računala (hardvera).
- Na kraju, firmware kod (jednostavni program u čipu) pregledava sve podatkovne uređaje (disk uređaje) i traži boot-loader. Boot-loader je softver, točnije skup naredbi koje će preuzeti bootanje sustava koji je instaliran na računalo.
Nakon što smo napisali kratki uvid u način paljenja računala, vraćamo se na temu. U nastavku pročitajte što je BIOS, i što je UEFI.
Što je BIOS?
BIOS je skraćenica od Basic Input/Output System. U prijevodu, riječ je o jednostavnom firmware kodu koji se izvršava na samom početku paljenja računala. Kod se nalazi pohranjen u čipu koji se zove EPROM (Eraseable Programmable Read-Only Memory).
Uz pomoć BIOS-a možemo pogledati hardver koji se nalazi u računalu, i koji je spojen sa matičnom pločom. Da bi ušli u BIOS, ovisno o proizvođaču, potrebno je prilikom paljenja računala pritisnuti tipku: del, F2, F1, Esc …
Što je UEFI?
Skraćenica UEFI dolazi od Unified Extensible Firmware Interface. UEFI radi isto što i BIOS, ali ipak ima nekih razlika u dizajnu i načinu na koji UEFI radi. Za razliku od BIOS čipa, u kojem se nalazi firmware kod, UEFI pohranjuje procedure u datoteci .efi, koja se nalazi u posebnoj particiji na tvrdom disku koja se zove EFI System Partition (ESP). U toj istoj particiji se nalazi i boot-loader.
UEFI je naslijedio prethodnika s ciljem da se uklone nedostatci koji su se pojavili s vremenom. U vrijeme kada se pojavio BIOS, takav sklop je bio i više nego dobar, te je desetljećima bio prisutan u računalima kakva poznajemo. Ipak, razvojem tehnologije, posebno u tom području, pojavila su se neka ograničenja, te je BIOS postao zastarjela tehnologija.
UEFI je mnogo napredniji u odnosu na BIOS, a ograničenja koja su prevaziđena su:
- UEFI podržava tvrdi disk kapaciteta daleko veća od 2TB, za razliku od BIOS-a koji je ograničen na tvrdi disk od 2,2TB
- UEFI ima bolje vrijeme bootanja
- UEFI ima lakšu podršku za nadogradnju firmware koda
- UEFI nudi opciju „Secure Boot“, što će spriječiti bootanje aplikacija koje nisu odobrene/potpisane
- UEFI radi na 32-bit i 64-bit tehnologiji, za razliku od BIOS 16-bit tehnologije. To znači da UEFI može ponuditi GUI okruženje, i možemo ga koristiti uz pomoć miša
Par riječi za kraj
Opisali smo način na koji se pali računalo, i spomenuli smo tehnologije BIOS i UEFI. Isto tako, na kraju smo naveli bitne razlike između te dvije tehnologije, i spomenuli prednosti UEFI tehnologije.
Moderna računala dolaze sa UEFI čipom, i više nije pitanje BIOS ili UEFI. Fokus je na tome da upoznate obje tehnologije, i naučite se koristiti novu, koja je stigla i zavladala u modernim računalima.
