Ako ste barem jednom u životu isprobali virtualnu realnost, vrlo je vjerojatno da ste se osjećali kao Jake Sully u filmu Avatar ili Wade Watts u filmu Ready Player One. U navedenim primjerima, likovi u filmovima imaju svoj virtualni alter-ego koji je fizički drukčiji od onoga kako oni izgledaju u realnosti. Povezanost između stvarne persone i virtualnog avatara naziva se “utjelovljenje”. Ako prilikom korištenja virtualne realnosti imate jak osjećaj utjelovljenja, možete se osjećati kao da je vaše virtualno tijelo stvarno.
Virtualno utjelovljenje omogućava ljudima da istražuju svijet iz različite točke gledišta. Znanstveno je dokazano da razna iskustva u virtualnom svijetu mogu promijeniti ljudsko ponašanje u realnosti.
Virtualno utjelovljenje
Virtualno utjelovljenje nije u potpunosti nov pojam. Razne igre na računalu ili konzoli mogu stvoriti sličan osjećaj, ali u puno manjoj mjeri. Tehnologija virtualne realnosti stvara puno veći osjećaj utjelovljenja nego što to može samo računalo ili TV pa je zato u kombinaciji s VR igrama izuzetno moćna stvar. Najviše je to zbog činjenice da virtualna realnost stvara 3D okruženje u kojem osoba koristi više svojih osjetila. Različiti vizualni efekti i odlična grafika kakva se može danas proizvesti uistinu korisniku ostavljaju dojam da je na lokaciji koja mu se prikazuje, a to može biti neki grad ili prirodna znamenitost.
Osjetila
Najčešći način dobivanja senzorske povratne informacije je uz osjet dodira. Kada mobitel u vašem džepu zavibrira, vi imate interakciju s haptičkom tehnologijom. Haptička tehnologija je oblik tehnologije s kojom možemo komunicirati putem dodira. U virtualnoj realnosti, haptički uređaji simuliraju osjećaj fizičkog dodira i aktiviraju se svaki puta kada avatar dodirne neki objekt. Tehnologija je napredovala u tolikoj mjeri da danas imamo i uređaje koji simuliraju dodir ovisno o težini avatara i aerodinamičnosti predmeta. Još jedno od ljudskih osjetila je njuh, a već se radi na VR maskama koje će moći simulirati različite mirise koristeći kapsule s aromom. Svakim danom se sve više čini kako virtualna realnost napreduje prema svom konačnom cilju, a to je toliko precizno simulirati realnost da postane nemoguće razlikovati što je zbilja, a što ne.
Utjecaj na ponašanje
Različite studije pokazuju kako ljudi koji igraju igre u virtualnoj realnosti reagiraju drukčije na detalje njihovih avatara. Jedna od zanimljivijih studija pokazala je da žene ne vole imati muške ruke u igrici, dok muškarcima nije toliko bitno kakve ruke ima njihov avatar. Također, čini se kako virtualna realnost smanjuje rasnu pristranost jer igračima nije bitno koji je ton kože njihovog avatara. Tip tijela je još jedna od značajki koje utječu na ponašanje pojedinaca te se pokazalo kako su igrači čiji su avatari mršaviji fizički znatno aktivniji od onih čiji su avatari pretili na bilo koji način. Ove su činjenice dokazale kako avatari u igrama mogu uzeti maha u stvarnim životima igrača.
Zaključak
Ranije spomenuto utjelovljenje je poprilično moćna stvar. Ono može utjecati na ponašanje, samopouzdanje i percepciju kako u virtualnom, tako i u stvarnom svijetu. Vrlo je važno stoga shvatiti sve beneficije koje se nude ovim novim oblikom igranja i istraživanja, a na kreatorima sadržaja za virtualnu realnost je velika odgovornost da osiguraju kako će se ova tehnologija koristiti samo u pozitivne svrhe.